Prevod dela: kal
Avtor izvirnika: Lidija Brezavšček - Kočijaž
saberi se žalosti
ne napadaj onih koji obećavaju
riječi im teku iz grla kao žubor
bistrih gorskih potočića
kojima smijeh poskakuje na trbuščićima
a nestašluk u vedrim očima
bez opnastih koprena
skoči na moje rame
kao šugavi sokol
ja te se ne bojim
objesi se na prazninu, ti očaju
ili bar na mene
ja te mogu glodati
i poštedi široke zamahe
nevještih ručica
koje ne mogu uhvatiti zračaka svjetlosti
na zidu
za koji još ne znaju
da je izgrađen za to da bi dijelio
zamisli se smrti
ti, sveprisutno Ništavilo
ili mi daj temu za pjesmu
mogu te pisati ako želiš
i sačekaj malo prije nego što skočiš
pod vjeđe mališana
koji još ne mogu pratiti svojih nožica
savladaj se prokleti svijete
odrasti
baklje bacaj meni pod noge
ja te mogu još malo preskakivati i smirivati
al' ostavi na miru
mladunčad
i nerođene
Link na original:
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Jure Drljepan (JUR)
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!