Jutrenje
Pobjegli smo
od laveža noći
raskuštranih obrva
uplašeni
kako će nas mrak razdvojiti
crtali smo svjetlost
po zjenicama
upijali odsjaj
očima uličnih lampi
što isijavaju voltna sunca
do zore
nismo se ispuštali iz zagrljaja
niz Alipašinu ulicu krunili korake
želje vezli
snopovima
vezali oblake
oblačili na vjeđe da nas
ne prepoznaju prvi tramvaji i jutro
navlačili na sebe kao kabanice
tekli paralelno sa
nabujalim Koševskim potokom
sljubljenih dlanova
nizvodno
do Skenderije
jutrili neizbježnu bliskost
Miljackom puštali
papirne snove
rane
šutnjom
gladni i žedni
tu smo rukama odlomili
zajednički
svoj komad
travnatog mjeseca
Poslano:
19. 08. 2011 ob 19:56
Spremenjeno:
19. 08. 2011 ob 19:58
Ma, bravo!!! Svaka druga riječ bi bila suvišna.
Hvala Senada, cuti ovakve pohvalne rijeci od pjesnikinje i zene koju izuzetno cijenim i postujem, zaista je velika cast i zadovoljstvo...hvala od srca :)
Prekrasno, vpijam vase pesem. Poklon! Ja, res ni kaj dodati, tisto, kar je v bralcu, povedo njegove oči, utrip srca in ustnice, ki se premikajo ob polglasnem branju poezije izpod mehkih blazinic prstov pesnice.
lp, ajda
Hvala Vam, Ajda, na istinski prelijepom, prelijepom komentaru, ucinili ste mi veliku cast i zadovoljstvo, hvala od srca
Moje čestitke:)
Prav vse tvoje pesmi so mi všeč, ta je nekaj posebnega. Ne najdem besed, pesem je naravnost čudovita:)
Lp, Lea
Hvala Lea, hvala za prelijepe, prelijepe rijeci, ucinili ste mi veliku radost i cast...i ja sa zadovoljstvom citam sve sto napisete i odusevljena sam
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Danja Đokić
- 19. 08. 2011 ob 18:43
- Prebrano 947 krat
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!
- Število doseženih točk: 700.58
- Število ocen: 15