Forum
- Datum objave:
09. 09. 2009 ob 10:28 - Spremljaj
- Število komentarjev: 1157
- Piše: Zalka Grabnar
_LI.jpg "Zalka Grabnar")
- Ostale teme tega avtorja
- Prebrano 64221 krat
PREVEDI PESEM
Prevajalski entuziasti na plan :-)))
Lp,
Zalka
TA ZEMLJA: "Suha južina" je domače ime za vrsto značilnega hišnega pajka, a je v hrvaščini isto (suhi objed)?
POTOPIS: Kot sva se že pogovarjala po telefonu ... 'potok' na koncu druge in tretje vrstice sem zanalašč pustil, čeprav slogovno ni najlepše, ampak mi je bil nekako všeč ponovljen zvok. V prevodu pa naj kar ostane 'rijeka' v tretji vrstici.
Lep pozdrav!
Lp, breza
matijaš: pauk kosac, Phalangium opilio .
:)
LP, lidija
Lep pozdrav vsem,
breza
Žal sem Legyevega opazila šele danes.
Lo so(prevod Serigala)
mi inviti sotto
l’alle d’oscurita
sorrisi
ipocrita
noti nel buio
un nero scenario
Lo so(prevod: Legy)
mi inviti
sotto l’alla dell'oscurita
stai sorridendo
ipocrita
nel buio stai scrivendo
il copione nero
Lp, Lea
NA BIJELOM DUGMETU SLIJEPILI SE PRSTI
Ne boli jagodica
smrznutog prsta,
peče koštana bjelina.
Ne boli praznina
pod vjeđama,
već talog inja u bjeloočnicama.
Guši…uguši me čađ
hladnog kamina.
Strgat ću dugmad!
Lagali su ono o dimnjačarima.
NA BELEM GUMBU SO SE ZLEPILI PRSTI
Ne boli jagodica
zmrznjenega prsta,
peče koščena belina.
Ne boli praznina
pod vekami,
temveč usedlina ivja v beločnicah.
Dušijo … zadušijo me saje
hladnega kamina.
Potrgala bom vse gumbe!
Pretentali so me s tisto zgodbo o dimnikarjih.
Guši…uguši me čađ
bi bilo boljše (in tudi brezina pesem pravi takole):
Dušijo ... zadušijo me saje ...
LP, Lidija
Lp. DUSANN
Lep pozdrav, breza
Lep dan, DUSANN
Ramiz Velagić, Žiga Lev
U PUKOTINI BEZBRIŽNOSTI 2.
Gubiš bitke u labirintu istine
bacaš u vjetar sve snove
neke varljive stvarnosti.
Samo sa pjesmom
u valovima vremena
u mašti trenutka
želiš biti ono
što su drugi ljudi.
V RAZPOKI BREZBRIŽNOSTI
Izgubljaš bitke v labirintu resnice
mečeš v veter vse sanje
neke varljive resničnosti.
Samo s pesmijo
v valovih časa
v domišljiji trenutka
želiš biti tisto
kar so drugi ljudje.
tukaj pa še besedilo:
They're gonna clean up your looks
With all the lies in the books
To make a citizen out of you
Because they sleep with a gun
And keep an eye on you, son
So they can watch all the things you do
Because the drugs never work
They're gonna give you a smirk
'Cause they got methods of keeping you clean
They're gonna rip up your heads,
Your aspirations to shreds
Another cog in the murder machine
They said all teenagers scare the living shit out of me
They could care less as long as someone'll bleed
So darken your clothes or strike a violent pose
Maybe they'll leave you alone, but not me
The boys and girls in the clique
The awful names that they stick
You're never gonna fit in much, kid
But if you're troubled and hurt
What you got under your shirt
Will make them pay for the things that they did
SESTRA
1
Oblekel si se v usnjen
Plašč brezbrižnosti
S škatlico cigaret v žepu
Ležim na trdo prešitem
Kavču in slišim
Kako zunaj kadiš
Rotim te, da me počakaj
Medtem ko me tvoja
Drži za roko in se ji
Noseč trebuh dviga
In spušča
2
Želim se podati na pot
V deževnem večeru
In z mrzlimi stopali
Čeprav že vnaprej vem
Kaj boš dejal
Že vem da po deveti
Zvečer nimaš izhoda
Niti z vrečo smeti
V rokah
3
V starem gledališču
Te čakam, duham prah
In postano šminko
In posušen les stranskih
Klopi, skrbi me, kako
Se bova stiskala na njih
Ob množici drugih teles
Kako bova sledila predstavi
V mraku, stkanem iz toliko
Misli in slik in dihanj
Izmuznem se na parkirišče
Na zadnji dim pred začetkom
Asfalt se blešči od dežja
In nad strehami centra
Se obvoznica zvija in ravna
Kakor v megli utripajoča kača
Videti je, da me je skrbelo
Zaman
4
Znajdem se v loži in lesen
Opaž mi seda v grlo s svojim
Oluščenim vonjem
Izhod je zatrpan z množico glav
Na odru pa je še toliko prostora
Morala bi tja
Tja bi morala
Na tisti visok trapez
Da bi zanihala od roba do roba
In malo tudi čez
5
In nato sem spet v svojem
Starem avtomobilu
Ki ubogljivo požira
Belo črtkano črto
Odvijem okno
Da me jesen oplazi po čelu
In že sediš poleg mene
Se me v ovinkih dotikaš
In sem neprizemljena
In mehka v sklepih
Da je bilo to zadnjič
Da ne smem več
Da si poniknil v mojem
Labirintu skušnjav
Dišiš po stari začimbi
In si ves neobrit
In ves neubranljiv
In dež, ki mi prši na lica
Je kakor kondenz
Ki se zbira med nama
Ob neodpoljubljenih
Bližin
6
Za pet minut smeš v preddverje
In za to sem prevozila noč
Do njene zadnje slepočnice
+++++++++++++++++++
SESTRA
1
Obukao si se u kožni
kaput bezbrižnosti
S kutijom cigareta u džepu
Ležim na tvrdo preštepanom
Kauču i čujem
Kako vani pušiš
Zaklinjem te da me sačekaš
Dok me tvoja
Drži za ruku a trudnički
Trbuh joj se diže
I spušta
2
Želim poći na put
Hladnim stopalima
Kroz kišovitu večer
Iako unaprijed znam
Što ćeš reći
Već znam da poslije devet
Uvečer nemaš izlaska
Niti s vrećom smeća
U rukama
3
U starom kazalištu
Te čekam, mirišem prah
I ustajalu šminku
I posušeno drvo pomoćnih
Klupa, brine me, kako
Ćemo se stiskati na njima
Kraj gomile drugih tijela
Kako ćemo pratiti predstavu
U mraku, satkanom iz toliko
Misli i slika i udisaja
Odem kradom na parkiralište
Na zadnji dim prije početka
Asfalt se blješti od kiše
A iznad krovova centra
Se savija i ravna zaobilaznica
Kao pulsirajuća zmija u magli
Izgleda da sam se brinula
uzalud
4
Snađem se u loži i drvena
Oplata mi sjeda u grlo sa svojim
Oljuštenim mirisom
Izlaz je zatrpan gomilom glava
A na odru je još toliko prostora
Morala bi tamo
Tamo bi morala
Na onaj visoki trapez
Da bi se zanjihala od ruba do ruba
I još malo preko
5
Potom sam opet u svom
Starom automobilu
Koji poslušno guta
Bijelo crtkanu crtu
Odmotam prozor
Da me jesen okrzne po čelu
Već sjediš pored mene
I dotičeš me na zavojima
Pa sam neprizemljena
I meka u zglobovima
Kako je to bilo zadnji put
Kako ne smijem više
Kako si se izgubio u mom
Labirintu iskušenja
I mirišeš na stari začin
Sav neobrijan
I sav neobranjiv
Kiša koja mi sipi na lice
Je kao kondenzat
Koji se skuplja među nama
Oko neobljubljenih
Blizina
6
Za pet minuta smiješ u predvorje
I za to sam prevozila noć
Do njene zadnje sljepoočince
Lp. DUSANN
UMORNI SUNCOKRETI
umorni suncokreti
prebrojavaju zvijezde
utopljene u mlaki
rođenoj
u vrijeme večernje
kiše
ranjeni ponos
vjetra
šušti
u kukuruzištu
kad psi zalaju
zadrhti
modro platno neba
i strese
hlad mjesečine
pred kapiju
zvjezdane noći
UTRUJENE SONČNICE
utrujene sončnice
preštevajo zvezde
utopljene v mlaki
rojene ob času
večernega
dežja
ranjen ponos
vetra
šelesti v koruznem polju
ko psi zalajajo
zadrhti
modro platno neba
in strese
hlad mesečine
pred duri
zvezdnate noči
jaz sem tisti nori pesnik
v prerešetanih kavbojkah
v ponošenih športnih copatih
z naelektrenimi kosmatimi prsmi
ki ob viharnih nočeh blodi
z vžganim varilnim aparatom
po kostanjevi ulici
med hišno številko 5 in 105
iščoč s kalejdoskopskimi očmi
svoje mehko zavetišče iz stihov
jaz sem tisti nori pesnik
ki rabuta besede iz vaših platinastih dreves
in jih lepi na prazen bel kos papirja
tisti sem
ki ob polnih lunah obiskuje izza cerkvenega zidu
preperele grobove
in debatira z mrliči o njihovi usodi
sem ošvrknjen nerodnež
ki mu je vsakdanjost tako tuja
da jo vedno in znova preoblikuje
in iz nje vari metaforičen svet
sem Tantadruj
ki se pokriva s sanjavimi rimami
sem tisti
ki ima za termofor zguban sonet
TANTADRUJ
Ja sam onaj ludi pjesnik
u izrešetanim farmerkama
i iznošenim patikama
s naelektriziranim čupavim prsima
što u olujnim noćima
s upaljenim aparatom za varenje
luta po kestenovoj ulici
između 5 i 105 kućnog broja
tražeći kaleidoskopskim očima
svoju meku zavjetrinu iz stihova
ja sam onaj ludi pjesnik
što krišom ubire riječi s vašeg platinastog drveća
i potom ih lijepi na prazni komad papira
onaj sam
što u noćima punog mjeseca posjećuje nagnjile grobove
iza crkvenog zida
i debatira s mrtvacima o njihovim sudbinama
ja sam onaj blesavi nespretnjaković
kojem je svakidašnjica toliko tuđa
da je uvijek nanovo preinači
i iz nje vari metaforični svijet
ja sam Tantadruj
što se pokriva sanjivim rimama
ja sam onaj
koji umjesto termofora koristi naborani sonet
ATMAN
V moji duši je shramba za hostije.
V moji duši je počivališče za vitke arabske konje.
V moji duši je prostor za objokovalce zidu.
Je prostor, za dekleta ki plujejo v čolnih po kamnitih oceanih.
Je kamra, za izgubljene genije, ki iščejo izhod iz labirinta kadavrov.
V meni je atman.
Sem le ponižni sadhu, ki je izgubil posodo za miloščino.
In več kot je prostora v moji duši, večji sem.
In bolj srečen.
ATMAN
U mojoj duši je ostava za hostije.
U mojoj duši je odmaralište za vitke arapske konje.
U mojoj duši je prostor za sve plačljivce, što oplakuju zidove.
Ima i prostor za djevojke što plutaju u čamcima po kamenim oceanima
i sobicu za izgubljene genije, koji traže izlaz iz labirinta kadavera.
U meni je atman.
Ja sam samo ponizni sadhu, koji je izgubio prosjačku posudu za milostinju.
I što je više prostora u mojoj duši veći sam.
I sve srećniji.
Lep dan ti želim, DUSANN
Za velikim
vetrobranskim steklom
raziskujem
s pogledom na cesto.
Elipsast volan,
palica za menjalnik
in črna kaseta
v preperelem radiu.
Moja najljubša.
Vsakič sem te prosila,
da jo izbrskaš
iz svoje bele
polivinilaste vrečke.
Vsakič si.
Takrat si še kadil.
V eni roki cigaret,
v drugi volan
vse do Tolmina,
kjer sva obstala
in pojedla panin.
Peljala sva asfalt.
Še danes mi diši.
Tiste črne kasete
pa ne najdem več.
Ostale so samo melodije
in vonj po zavrelem asfaltu.
Miris asfalta
Iza velikog
vjetrobranskog stakla
pogledom
istražujem cestu.
Elipsasti volan,
ručica mjenjača
i crna kaseta
u gnjilom radiju.
Moja najdraža.
Svaki put sam te molila
da je potegneš
iz svoje bijele
polivinilske vrećice.
I jesi, svaki put.
Tad si još pušio.
U jednoj ruci cigareta,
u drugoj volan,
sve do Tolmina,
gdje smo zastali
i pojeli panin. (kaj pomeni panin???)
Vozili smo asfalt.
I danas mi miriše.
Ne mogu više da nađem
onu crnu kasetu.
Ostale su samo melodije
i miris po vrelom asfaltu.
Komentiranje je zaprto!