Iz prve već dugo
šamaranje se čuje
na vratima papir
za dva se novca prodaje

U drugoj sjedi baka
štrika sinu čarapice
sina nikad kući
vlažne su joj maramice

Treća prava trokatnica
u zlatu se kupa
pod balkonom samuje
jedna prazna klupa

Četvrtoj je vrijeme
izbilo sve zube
ponekad je utočišće
dvoje kad se ljube

Na petoj dozidali
jednu sobu više
da u miru pjesnik
svoje pjesme piše

Šestu zaobilaze
kažu plaši ljude
prošlost crna
pa sad kući sude

Kroz sedmu prošle
tri generacije
ostavili uspomene
za nas žive dalje

Osmoj je vjetar
porazbijao prozore
Iz kuhinje plaši me
huk jedne sove

Devetoj se divim
grli svoje cvijeće
sva četiri zida
pucaju od sreće

U desetoj spava
neka ljubav nova
tavan prokišnjava
taj dom je bez krova

Tanja Ocelić