u vremenima nestalnim
davnim
kada je život bio samo kost
kada je život bio samo krv
kada su ognjišta vučje horde pohodile
u danima u kojima je nečastivi zamenio Boga
sudio po svom
strvio po svom
u noćima koje su bile svetle od vatri
tople od lomača
zaglušne od krikova nevinih
preglasne od vrištanja krivih
u vremenima prokletim
suludim
kada su oštricu nazivali zubom
kada su se zgarišta rađala iz svake pobede
kada se iz zmijskih jaja rađao smrdljivi nakot
nalik na ljudski
ni nalik na ljudski
najmanje nalik onome što je On hteo da stvori
danak se nije uzimao u zlatu
danak se nije uzimao u životima
danak se nije uzimao uopšte
sa neba je pretio crveni patuljak
nesvestan svoje neminovne propasti
nesvestan svog nadolazećeg kraja
bez sećanja na davni početak
bez smisla za stvaranje
trajanje
i uništenje
nekada gospodar mnogih svetova
sada je postao svoj sopstveni rob
i svoj sopstveni dželat
u jednom momentu ptice su najavile zmaja
veoma jasno i nedvosmisleno
samo su nestale
zmaj se pojavio u formi ogromnog grimiznog oblaka
trenutno je zavadao tišinom
pretnjom
strahom
nevericom
doneo je sa sobom neverovatnu hladnoću
koja je živima ledila dušu
a mrtvima raspršila besmislene nade u povratak
i time im pružila konačni spokoj
ako je mrtvima uopšte potrebno ikakvo zadovoljenje
zmaj nije imao oči
baš kao ni patuljak
gledali su se tako u jednom periodu večnosti
bezočno
bespogledno
odmeravajuće
Mars se iz svojh razloga nije umešao
između dva moguća modusa postojanja
bila je jedna odlučujuća razlika
patuljak od od svoje sudbine nije mogao da pobegne
zmaj sudbinu nikad nije ni imao
gledali su se u tom periodu večnosti
bez očiju
bez pogleda
bez vidljivog smisla
odmeravajući snagu onog drugog
na jedini moguć način
zmaj kao činilac Zemlje
patuljak kao činilac Svemira
potom je nakratko nastala tama
potpuna
ne kao nedostatak svetlosti
nego kao nedostatak svega postojećeg
ubrajajući tu i um
razum
sećanje
bivstvovanje
trenutak beslovesne pomrčine
slepe i prazne
gluve i neme
glupe i bezosećajne
kada je taj trenutak prošao
Kosmos je odahnuo svim svojim beskrajem
patuljak je napokon podlegao zakonima prirode
zmaj je otišao natrag svom obitavalištu
negde u blizini središta Zemlje
nisu oni bili simboli dobra i zla
nisu ni simboli stvaranja i uništenja
oni su samo dve strane jedne iste pojave
konačnost i beskonačnost trajanja
posle njih sve je bilo drukčije
i sve je bilo isto
rotacija i revolucija
levitiranje i gravitacija
neophodnost i uzaludnost življenja i umiranja
obratnice su ponovo zamenile svoja mesta
pomirili su se Rak i Jarac
po ko zna koji put
polja maka su iznova pocrvenela od stida
od strasti
od primesa željezne rude u podlozi
ptice se nisu vratile
odnosno
nisu se sve ptice vratile
bar ne odmah
stari Kelti su nastavili lagano da izumiru
klima se nekako naglo potpuno promenila
i posle mnogo, mnogo godina počeo je ponovo da pada sneg
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Milen Šelmić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!