SAGA O PATULJKU I ZMAJU

 

u vremenima nestalnim

davnim

kada je život bio samo kost

kada je život bio samo krv

kada su ognjišta vučje horde pohodile

u danima u kojima  je nečastivi zamenio Boga

sudio po svom

strvio po svom

u noćima koje su bile svetle od vatri

tople od lomača

zaglušne od krikova nevinih

preglasne od vrištanja krivih

 

u vremenima prokletim

suludim

kada su oštricu nazivali zubom

kada su se zgarišta rađala iz svake pobede

kada se iz zmijskih jaja rađao smrdljivi nakot

nalik na ljudski

ni nalik na ljudski

najmanje nalik onome što je On hteo da stvori

danak se nije uzimao u zlatu

danak se nije uzimao u životima

danak se nije uzimao uopšte

 

sa neba je pretio crveni patuljak

nesvestan svoje neminovne propasti

nesvestan svog nadolazećeg kraja

bez sećanja na davni početak

bez smisla za stvaranje

trajanje

i uništenje

nekada gospodar mnogih svetova

sada je postao svoj sopstveni rob

i svoj sopstveni dželat

 

u jednom momentu ptice su najavile zmaja

veoma jasno i nedvosmisleno

samo su nestale

 

zmaj se pojavio u formi ogromnog grimiznog oblaka

trenutno je zavadao tišinom

pretnjom

strahom

nevericom

doneo je sa sobom neverovatnu hladnoću

koja je živima ledila dušu

a mrtvima raspršila besmislene nade u povratak

i time im pružila konačni spokoj

ako je mrtvima uopšte potrebno ikakvo zadovoljenje

  

zmaj nije imao oči

baš kao ni patuljak

 

gledali su se tako u jednom periodu večnosti

bezočno

bespogledno

odmeravajuće

Mars se iz svojh razloga nije umešao

 

između dva moguća modusa postojanja

bila je jedna odlučujuća razlika

patuljak od od svoje sudbine nije mogao da pobegne

zmaj sudbinu nikad nije ni imao

 

gledali su se u tom periodu večnosti

bez očiju

bez pogleda

bez vidljivog smisla

odmeravajući snagu onog drugog

na jedini moguć način

zmaj kao činilac Zemlje

patuljak kao činilac Svemira

 

 

potom je nakratko nastala tama

potpuna

ne kao nedostatak svetlosti

nego kao nedostatak svega postojećeg

ubrajajući tu i um

razum

sećanje

bivstvovanje

 

trenutak beslovesne pomrčine

slepe i prazne

gluve i neme

glupe i bezosećajne

 

kada je taj trenutak prošao

Kosmos je odahnuo svim svojim beskrajem

 

patuljak je napokon podlegao zakonima prirode

zmaj je otišao natrag svom obitavalištu

negde u blizini središta Zemlje

nisu oni bili simboli dobra i zla

nisu ni simboli stvaranja i uništenja

oni su samo dve strane jedne iste pojave

konačnost i beskonačnost trajanja

 

posle njih sve je bilo drukčije

i sve je bilo isto

rotacija i revolucija

levitiranje i gravitacija

neophodnost i uzaludnost življenja i umiranja

 

obratnice su ponovo zamenile svoja mesta

pomirili su se Rak i Jarac

po ko zna koji put

polja maka su iznova pocrvenela od stida

od strasti

od primesa željezne rude u podlozi

 

ptice se nisu vratile

odnosno

nisu se sve ptice vratile

bar ne odmah

 

stari Kelti su nastavili lagano da izumiru

 

klima se nekako naglo potpuno promenila

 

i posle mnogo, mnogo godina počeo je ponovo da pada sneg

Milen Šelmić

Komentiranje je zaprto!

Milen Šelmić
Napisal/a: Milen Šelmić

Pesmi

  • 29. 04. 2018 ob 01:44
  • Prebrano 451 krat

Uredniško pregledano.

Ocenjevanje je zaključeno!

  • Število doseženih točk: 207.5
  • Število ocen: 5

Zastavica