biram asketsku reč poznog krajolika, tišinu
neožiljenih sadnica duž rasplakanih staza:
Ušće,
kliza u dušu novembra, s mirisom
mlade zime, sa vrata žene ispred
pulsira u ožiljku od zuba
istočnika,
lažnog izgnanika
sa Karpata, što i bez najava
stane u sliku: plavim potezom
ruku ljubavnika, Save i Dunava
Kot v objemu dveh rek, od katerih vsaka prinaša svoje zgodbe, da bi nato združeni odnesli naše.
Lep pozdrav
Dimitrij
Lepo rečeno, Dimitrij :) Veliki zagrljaj ( ) i hvala!
lp
Jagoda
Všeč mi je to poosebljanje pokrajine, vode - večpomenskost se ustvarja z uporabo besed, ki se zdi, da so bile najprej prenesene iz narave v nabor besed za človeško notranjost: ustje, ožilje ... navdihujoča,
čestitke,
Ana
Hvala, Ana, na sjajnom komentaru i podčrtanki! Rekama i uopšte, vodama kao temi se rado (s)vraćam, dodavši mrvu svog raspoloženja i hrpu osećanja. Zahvalna sam, što to prepoznaš.
lp
Jagoda
Iskrene čestitke Jagoda!
Lp, Igor
Hvala, Igore! :)
lp
Jagoda
Jagoda, čestitke.
Moram samo napisati, da me malo moti, ker ni prevoda, pa zato često grem mimo.
Drugače pa odlično pišeš in še naprej, Jagoda. Lepe pesmi so.
Lep pozdrav,hope
Hvala, draga Irena. Da, u pravu si ..i meni se često dogodi upravo iz tih razloga da neku pesmu ne uspem da razumem ili osetim. Nemam rečnik, i pomažem se lošim Guglovim prevodiocem. Veruj mi da u većini slučajeva pesme autora više razumem neprevedene, tj. u originalu, nego kad koristim G.
Zahvaljujem na podršci i tvojim lepim rečima :)
lp
Jagoda
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: jagodanikacevic
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!