Tumarajući mrakom
vidjeh svijetlo u Vašoj sobi
Znatiželja nagna stopala
i sada sam tu
posve blizu da Vas dodirnem
No
bojim se
pomutit ću misao
zabravit riječi između ispisanog i neispisanog
Između izrečenog i neizrečenog
Svijeća dogorjeva
Zvona s katedrale
odmjereno
uvijek u isto vrijeme
prekidaju tišinu
Grad sanja
Meškolji se koracima kasnih prolaznika
zalutalih ljubavnika
Čistača umornih od tuđih opušaka
Stojim na korak od Vas
Nijemo promatram
Vaše ruke
Ostavili ste vrata otvorena
Znali ste da ću doći
Čekali ste moj dolazak
Ruke su vam umorne
Kosa prekrivena srebrom
Leđa pognuta od dugih ispisanih misli
A oči
Oči govore vijekovima
Čekali ste me
bez straha
bez osuda
Svijeća dogorjeva
Moramo na put
Zvona nagovještaju
Pjesnik ne umire
Ljubice, odlični stihovi. Bravo Poetesa!
Lp!
Katica
Zelo lepa pjesma, bravo Ljubica!
Lip dan želim
hvala Katica Badovinec, raduje me da ti se sviđa...
lp
Ljubi
hvala Živko :-)))
lp
Ljubi
hvala Westre... raduje me tvoj komentar
pozzz
Ljubi
pozdrav i tebi Romano i hvallaaaaa na komentaru
Ljubi
Komentiranje je zaprto!
Napisal/a: Ljubica Ribić
Uredniško pregledano.
Ocenjevanje je zaključeno!